Zastarjeli princip ‘Mi ne možemo, pomozite nam’, kojim su se osobe s invaliditetom vodile prije 15 do 20 godina, danas su odlučile zamijeniti novim - ‘Mi smo tu i mi možemo’. Ne traže sažaljevanje društva ili priliku za posao samo zato da bi poslodavci u očima društva ispali senzibilni, oni zaista mogu, dokazuju to mnogi primjeri, konkurirati na tržištu rada, a katkad svojim sposobnostima i talentima nadmašiti potpuno zdrave osobe. Svaki građanin koji je jučer otvorio najpoznatiji internetski pretraživač Google, najvjerojatnije se iznenadio izgledom loga te megatvrtke. Ovaj put jedan od najpoznatijih svjetskih brendova bio je ispisan na Brailleovu pismu, u sklopu obilježavanje 200. obljetnice rođenja Louisa Braillea. Iako bi se takav potez mogao prikazati kao komercijalni trik i licemjerna senzibilnost te tvrtke, novinar Jutarnjeg lista sasvim je slučajno prije nekoliko mjeseci doznao da je šef odjela za razvoj Googlea u Dublinu gluha osoba. Svojim idejama Google će pokušati internetski svijet približiti gluhim i slijepim osobama, a najpoznatija svjetska tražilica uskoro bi mogla zaživjeti i u svojem zvučnom obliku. Bit će dovoljno, rekao nam je to u ožujku ove godine zaposlenik Googlea Yves Taquet, izgovoriti željenu riječ, a rezultati će biti “izlistani” u svojem zvučnom obliku. Svoju priliku u razvoju moderne tehnologije vidi i aktivist zagrebačke udruge Zamisli Denis Marijon, koji smatra da se sve više poslova obavlja računalom. Time osobe koje su baš poput njega osuđene na život u invalidskim kolicima mogu ravnopravno konkurirati za svaki takav posao. Međutim, situacija je u društvu takva da mnogi poslodavci nude invalidima posao, kaže Marijon, “samo zato da bi se pokazali”, što njegovi kolege i on ne prihvaćaju.
- Kolega je napravio Bibliju na brajici, na pismu za slijepe štampamo i vizitke, sudjelujemo na Danu karijera. Posebnu podršku dajemo studentima, a pozdravljamo i inicijative fakulteta koji su prilagodili programe, literaturu itd. za studente. Neki fakulteti u Zagrebu prilagodili su ulaze osobama s invaliditetom, no postoje i oni koji to još nisu učinili. Osobno poznajem jednog studenta koji je pokušao upisati jedan fakultet, ali je odustao kada je vidio stepenice. I to samo stepenice - kaže Marijon.
Nevjerojatnom voljom i upornošću zadivljuje i slabovidna studentica Marija Mikulić koja je nedjeljni kros na Bundeku u konkurenciji zdravih studenata “istrčala” na zavidno drugo mjesto. Lani je na istom krosu u organizaciji Sportskih novosti odnijela pobjedu. Osim osoba s invaliditetom koje postižu sportske uspjehe, postoje i oni zaljubljeni u umjetnost. Iako je slijepim glumcima teže, Vojin Perić iz Hrvatskog kazališta slijepih ostvario je zavidnu glumačku karijeru. Iduće će godine obilježiti 30. obljetnicu rada. - Ja od toga živim i ne mogu reći da mi je loše. Međutim, jako je teško doći do uloge u kazalištu kada ste slijepa osoba poput mene. Sve svoje uspjehe vežem uglavnom uz kazalište, ali uz to pišem, imam izlete u svijet filma. Iako je naše društvo napravilo veliki iskorak u odnosu prema invalidima, neke se stvari nisu promijenile. Doplatak za invalidnost još uvijek je najniži u Europi. Iznosi samo 50 eura, što je dvostruko manje nego, primjerice, u Albaniji, koja se tretira kao nerazvijena zemlja - kaže Perić.
Ne prilaziti osobama s invaliditetom podcjenjivački jedna je od poruka “Filma s invaliditetom” redatelja Marija Kovača koji je nedavno prikazan u Kinu Europa. Posebnost je tog filma, u kojem su glumili naši sugovornici Vojin Perić i Denis Marijom, ta što su ga stvarale upravo osobe s invaliditetom, i to tako da se svatko od njih okušao u onom aspektu snimanja filma u kojem je zdravstveno onemogućen. Tako je direktor kamere slijep, ton majstor gluh, a akcijske (anti)heroje u filmu su glumile osobe u invalidskim kolicima.
Film, s druge strane, “standardna publika’ može teško pratiti jer se zbog pomoćnih sredstava stvara svojevrsni šum u komunika-cijskom kanalu.
