Svatko tko je bilo što čitao o hrvatskim vinima doznao je za sve moguće legende o famoznim iločkim vinogradima, o iločkom tramincu i tako dalje, i tako dalje. Činjenica je da terroir iločkih vinograda predstavlja možda najveći potencijal za proizvodnju vrhunskih vina u kontinentalnoj Hrvatskoj. Činjenica je, također, da taj potencijal već desetljećima stoji nerealiziran. Vinska industrija istočne Slavonije u potpunosti je nekonkurentna i inferiorna većini drugih hrvatskih vinskih regija koje, uglavnom, imaju manje prirodne prednosti. Zbog toga me svako novo dobro vino proizvedeno istočnije od Kutjeva, a po mogućnosti u Iloku ili u Baranji, iznimno veseli. Vrhunska graševina privatne vinarije Trs iz Iloka nesumnjivo spada među samo nekoliko takvih vina. Trsova vrhunska graševina iz 2007. godine, s malim ostatkom CO2, relativno je izbalansirano vino, s nešto jačim cvjetnim i manje izraženim voćnim aromama, srednjeg tijela i jako izraženog, specifičnog, lagano žufkog okusa koji govori o njezinu terroiru. Nitko tko se imalo razumije u graševine Trsovu graševinu ne bi mogao zamijeniti s kutjevačkom. Trsova vrhunska graševina koja, nažalost, ima i ponešto rubova previše koja, dakle, još nije potpuno podrumski dorađena, predstavlja upravo izvanrednu vrijednost za novac. U Vrutku se prodaje za četrdesetak kunš Trsova crna vina zasad ne mogu preporučiti.
Gastronomska preporuka:
Trsovu sam graševinu, prirodno, kušao uz kulen. Tragovi CO2 fino su ofsetirali masnoću. Zatim sam je probao uz dimljenu i uz konzerviranu tunu. Dobro se složila s obje. Mislim da bi solidno išla i uz piletinu, pa i uz svinjske kotlete na roštilju.
Izvor: Nedjeljni Jutarnji